Kad se spoji sve navedeno, snimi i izmiksa bez dosnimavanja, rezultat mora da bude savršen live album. I to dvostruki! Sedamnaest pesama na disku pod imenom „Fiesta“ (ili „neozbiljnijem“) i sedamnaest na „Baladama“ („ozbiljnijem“) nude zarazan pop sa pamtljivim melodijama, zaraznim refrenima i romantičnim tekstovima. CD „Tvornica snova“ su miksali Igor Ivanović i Neno Belan.

A evo šta je o Belanovom koncertnom disku napisao riječki novinar Bojan Mušćet
 
U današnjoj rastućoj multimedijskoj kulturi, izvođačima nije jednostavno napraviti live album koji će biti čvrsto ugrađen u diskografiju, a ne samo egzistirati kao suvenir s recentne turneje.
 
Ponajprije, potrebno je snimiti izniman koncert ili seriju nastupa gdje će se uspostaviti besprijekoran i beskompromisan kontakt s publikom. Koncert mora dati mnogo više od usviranoga repertoara; mora pružiti nabrijanije verzije poznatih pjesama, mora imati goste, nepredviđene trenutke, jasne najave i tijek kojim tenzija neprestano raste.
 
Dakako, repertoar je tu presudan, a ako na njemu prevladavaju hitovi, onda je to siguran put da i publika otpusti kočnice sa svojih glasnica. Na cijeni je i duljina nastupa: sve iznad uobičajenih 80-90 minuta umnogome utječe na fluid koji se stvara između izvođača i publike; trosatni koncerti su rijetki, ali se dugo pamte.
 
Sljedeći korak je tako uspostavljenu magiju prenijeti u poticajno auditivno okružje. Odabir materijala, miksanje i produkcija moraju biti realizirani na takav način da slušatelji koji nisu bili na nastupu osjete sav naboj kojim je koncert bio prožet.
 
Ostvare li se ti preduvjeti, izgledi da će live album zauzeti jednako važno mjesto i u srcima obožavatelja i u diskografiji izvođača, ali i na diskografskoj mapi scene vrlo su izgledni.
 
E, pa, "Tvornica snova" Nene Belana je i više od toga.
 
S odabranim snimcima sa dva koncerta održana 2008. u zagrebačkoj Tvornici, ovaj dvostruki live CD priča je o trijumfu izvanserijskoga kantautorskog umijeća Nene Belana, ali i o vrhunskoj live izvedbi Fiumensa koji su savršeno zamijenili Đavole 'in the mix'. Naime, Olja Dešić na basu, Vedran Križan na klavijaturama, i Leo Rumora na bubnjevima, kao Fiumensi pokazali su onu instrumentalističku narav kojom su autorske ideje Nene Belana najemotivnije stigle do auditorija Tvornice. Definitivno, 27 pjesama na albumu pokazuje kako je cijeli band svirao do posljednjeg daha.
 
Ovaj svojevrsna kolekcija najvećih hitova uživo, osim Belanove autorske supremacije, pokazuje da je jedan od rijetkih autora na ovim prostorima koji je stvarao hitove i evergreene kroz tri desetljeća. Od "Stojin' na kantunu" i "Dugog toplog ljeta" u osamdesetima preko "Sunčanog dana" i "Ponoćnih zvona" u devedestima do "Kavanne" i "Rijeke snova" u recentnom desetljeću Belan je sijao hitove i žnjeo nakonost publike, ali i kritike. Dio publike koja je bila u Tvornici nije bilo ni rođeno kad su Đavoli žarili i palili negdašnjom pop-rock scenom, a bilo je i onih koji su bili u povojima kad je Neno Belan uronio u solo-vode.
 
Njegov prvi live album podijeljen na žešću i umjereniju stranu pokazuje na koji način se njegove studijske pop majstorije transformirale u emotivni upaljač za posjetitelje nastupa. Publika pjeva od početka do kraja nastupa, a ni s jednom pjesmom odnos Belana i publike nije upao u kolotečinu. Gosti kao što su Dino Dvornik, žan Jakopač ili Massimo Savić, ali i duhaća sekcija (Jakša Kriletić na saksofonu, Boris Mohorić na trubi) te Marijan Ban koji se javio putem telefona onaj je završni sloj koji albumu osigurava prepoznatljivost.
 
Ali ne samo to. Pozdrav Facebook frendovima, umetanje Osibisinog hita "Sunshine day" u "Sunčan dan", kao i podsjećanje na ekspresivnost Dina Dvornika u jednome od njegovih posljednjih zabilježenih nastupa, ako ne i posljednjem, svakako daju ovom albumu onu dodanu vrijednost koja mu osigurava mjesto u obaveznoj diskografskoj lektiri s ovih prostora.
 
"Tvornica snova" na spektakularan način zaključuje 25 godina Belanovih đavolija na pop-sceni. Istodobno, to je live-album koji staje uz bok bezvremenskim ostvarenjima tog kalibra uglavnom snimanih u prvoj polovici osamdesetih u klubu Kulušić. Tvornica je već bila poprištem snimanja dobrih live albuma, ali snove je u njoj ostvario jedino Neno Belan.